Svoje sam studentsko razdoblje na Veleučilištu u Rijeci započela 2015. godine, nakon srednje ekonomske škole za koju više nisam bila sigurna je li moj pravi put. Tada sam prvi put čula za sigurnost na radu. I danas, kada je sigurnost na radu na nekoj većoj razini u odnosu na prije šest godina, kada ni sama nisam bila sigurna što bih odgovorila na ta pitanja, ljudi me znaju pitati: "A što je to točno? Što bi trebala raditi kada završiš?". Ovo područje me tada zainteresiralo jer je bilo nešto apsolutno novo za mene i s obzirom na promjene u Zakonu o zaštiti na radu iz 2014. godine, netom prije mog početka školovanja, bilo je novo i za Hrvatsku i vidjela sam ovo zanimanje u svijetloj budućnosti.

Nisam znala što me čeka zapravo na fakultetu, a onda smo započeli s nekim osnovnim predmetima koji su me u jednu ruku iznenadili. Iz semestra u semestar i godine u godinu upisivali smo sve više stručnih
predmeta koji su međusobno bili povezani i tako polako stvarali cijelu sliku ovog područja. Iako nas je situacija s COVID-om, na mom specijalističkom studiju, dosta ograničila, uspjeli smo do tada iskoristiti dosta terenske nastave, dok smo ostatak pratili online i upoznavali se s, primjerice, platformom webznr-a koja nam je pokazala neki stvarni svijet prema kojem idemo završetkom studija.

S obzirom na to da smatram da u Hrvatskoj treba još dosta raditi na ovom području i dovesti do neke razine i svijesti ljudi, htjela sam vidjeti kako to zapravo izgleda u zemljama koje imaju dobre primjere prakse sigurnosti na radu. Koji je bolji načini za to doživjeti nego onaj koji omogućuje Erasmus program! Žao mi je da ranije nisam odlučila iskoristiti prilike koje Erasmus pruža, ali, evo, zato nadoknađujem sve na posljednjoj godini specijalističkog studija, koju sam cijelu provela u inozemstvu. Tijekom prvog semestra u Madridu odradila sam praksu u tvrki Agremia, a onda sam nastavila drugi semestar u Beji u Portugalu na fakultetu s kojim Veleučilište ima jako dobru suradnju. Toliko me oduševilo ovo iskustvo da planiram iskoristiti apsolutno sve što mi se nudi, a to je i ljetna praksa u trajanju od četiri mjeseca zbog koje bih se vratila u Španjolsku.

Ovo razdoblje života donijelo mi je jako puno novih prijatelja, iskustava i znanja koja će zasigurno oblikovati moju budućnost.

Marijana Ereiz, bacc. ing. sig.